Muzej - mjesto dijaloga i susreta

Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1997

UDK 902/904 (497.16-3 Boka Kotorska) "17/18" Izvomi znanstveni rad Emilio Marin Arheoloski muzej u Splitu Kulturno-povijesni i arheoloski znacaj Boke Kotorske, s kojom je Dalmacija pripadala istom civilizacijskom krugu, bio je predmet zanimanja Arheoloskog muzeja u Splitu kroz citavu prvu polovinu ovog stoljeca. Istaknuti arheolozi don Frane Bulic, Mihovil Abramic i Duje Rendic-Miocevic dio svog rada usmjerili su na bokokotorsku spomenicku bastinu i posebice helenisticku nekropolu u Bud vi. Kao najstariji hrvatski muzej, utemeljen 1820. godine, Arheoloski muzej u Splitu desetljecima je bio kulturni centar Splita i Dalmacije, svojevrsna akademija humanistickih znanosti, pa je tako u svojoj biblioteci i arhivu cuvao sve ono sto je bilo va:lno za kulturnu povijest, a uz svoje, naravno, glavne arheoloske zbirke, cuvao je i umjetnine iz raznih razdoblja. U :lelji da podcrtamo tu izvanarheolosku djelatnost i va:lnost muzeja, 1989. godine priredili smo izlo:lbu o francuskoj upravi u Dalmaciji, a 1995 . sudjelovali smo u izlo:lbi Bokeljske uspomene u Splitu sa svojim fondom koji pomaze da se bolje osvijetli percepcija koju su domaCi ljudi i europski starinoznanci i putopisci imali u 18. i 19. stoljecu o Boki Kotorskoj. Temelj je zanimanja mojih prethodnika u muzeju za podrucje Boke Kotorske, uz pripadnost istom civilizacijskom, uljudbenom, nacionalnom i vjerskom krugu, bila i pripadnost istoj teritorijalno-administrativnoj zajednici u antickoj proslosti: rimskoj provinciji Dalmaciji kojoj je srediste bilo u Saloni. Proucavajuci anticku povijest istocnojadranske obale, muzejske su arheologe, naravno, zanimale i jugoistocne granice anticke Dalmacije. (I u formalnopravnom smislu, poglavito podrucje muzejskog terenskog rada utvrdeno je sve do cmogorske granice, pa je Boka s obzirom na to doista kontaktno podrucje.) Bokokotorski zaljev, u antici Rizonski -prema glavnom naselju grckom Rizonu, rimskom Riziniju (Risan) -ukljucuje nekoliko mjesta s arheoloskim nalazima, dok se znacajni arheoloski lokalitet -anticka Butua (Budva) nalazi izvan tog zaljeva ali u neposrednoj blizini s ju:lne strane uz more. U

2019

2006

Zbog nepomirljivih stavova njihovih obitelji dramatiËna ljubavna veza s nizom potresnih obrata zavrπava tragiËnim raspletom-ubojstvom Miljenka, a nedugo zatim i smrÊu Dobrile. Ta je legenda posluaeila pripovjedaËu Marku KaaeotiÊu kao predloaeak za njegov najbolji i najpoznatiji roman Miljenko i Dobrila, koji je objavljen u Zadru 1833. godine na talijanskom jeziku. Marko KaaeotiÊ (1804.-1842.) smatra se prvim naπim piscem povijesnih romana na hrvatskoj obali u doba romantizma. KaaeotiÊevom zaslugom legenda o kaπtelanskim zaruËnicima prenesena je iz kolektivne memorije u lijepu knjiaeevnost i tako je do danas nastavila aeivjeti dvostrukim aeivotom. 1 Roman Miljenko i Dobrila svojim se izlaskom ponovno vratio u narodnu predaju stvarajuÊi uvijek nove varijacije raznim prijevodima, kombinacijama prijevoda, dramatizacijama, skladanjem pjesama i, konaËno, istoimene opere. Radovi inspirirani tom legendom Ëesti su i u likovnim umjetnostima. 2 Nada JerËiÊ, odgojiteljica za djecu predπkolske dobi i pjesnikinja, za potrebe ovog projekta legendu je preradila u PriËu o Miljenku i Dobrili, prema navedenom romanu i lokalnoj tradiciji. Ta njeaeno i osjeÊajno prepriËana priËa, koja govori o ljubavi, prijateljstvu, sreÊi, nesreÊi, nepravdi, mraenji, ljepoti i pomirenju… nosi u sebi niz odgojnih i moralnih vrijednosti. Za razliku od tragiËnog zavrπetka zaviËajne uspomene, naπa priËa ima difuzni magliËasti kraj koji ostavlja djeci dodatnu moguÊnost da sami zamisle ili kreiraju drugaËiji zavrπetak. Dakle, ta nam je prilagoena legenda posluaeila kao osnova za pribliaeavanje izgleda kaπtela-dvorca, odjeÊe plemiÊa i plemkinja, puËana i obiËaja tog vremena najmlaoj populaciji naπega grada na nov i zanimljiv naËin. UobiËajna narodna predaja koja se usmeno prepriËavala i prenosila od baka, teta ili mama na djecu danas je sve oskudnija. Veliki demografski porast stanovniπtva te ubrzani ritam modernoga globalistiËkog aeivota ostavljaju najmanje prostora za njegovanje nematerijalne baπtine. Stoga smo odluËili projekt provesti u predπkolskim ustanovama koje obuhvaÊaju najmlau populaciju i tako institucionalizirati i distribuirati priËu iz naπe baπtine. 3 Osim toga, namjera nam je bila izraditi model prezentacije te legende koji bi se mogao aplicirati u neki drugi prostor ili na neku drugu priËu. U renesansno-baroknom zdanju dvorca Vitturi, najidealnijem ambijentu dogaanja radnje i radionice, uz baroknu glazbenu podlogu tog vremena, kostimirani naratori ispriËali su djeci preraenu legendu. Naratori su vodili djecu kroz dijalog, pa im je doaeivljaj bio ugodan i pun emocija. U igri, putem iskustvenoga i intelektualnog uËenja, sva su djeca slagala i sloaeila za njih pripremljene puzzle s likovima Miljenka i Dobrile, za πto su svi dobili nagradu-kartolinu PriËa o Miljenku i Dobrili koju su ponijeli kuÊi roditeljima. Nagrada je djeci bilo i fotografiranje u za to pripremljenim kostimiranim kulisama likova postavljenim u atriju dvorca tako da je svako dijete samo odabralo svog Miljenka ili Dobrilu. Nakon sudjelovanja 20 pedagoπkih grupa, 400 djece i 60 odgojno-obrazovnih djelatnika u radionicama proveli smo evaluaciju projekta u vrtiÊima Kaπtela. Prikupili smo djeËje radove, izjave, dramatizacije priËe na Ëakavπtini koje su nastale nakon posjeta Muzeju, s namjerom da ih prikaaeemo javnosti na nekoj primjerenoj izloaebi i u publikaciji. Tom prigodom prezentirat Êemo i rezultate anketnih listova koje je Muzej priredio za odgojitelje i sve sudionike muzejske priËaonice-igraonice. VeÊ sada moaeemo zakljuËiti da je projekt uspio i da je dobar putokaz kako osuvremeniti i prezentirati nematerijalnu baπtinu.

Etnološka istraživanja

Knjižnica Etnografskoga muzeja je specijalna muzejska knjižnica, koja je, kao i većina specijalnih i muzejskih knjižnica, poluotvorenoga tipa i prvenstveno namijenjena dje- latnicima Muzeja: kustosima, restauratorima i preparatorima. Formirana ubrzo nakon osnivanja muzeja, rasla je zajedno s muzejskim fundusom. U radu se opisuje njezina povijest, važniji fond i obrada građe te iznose neki problemi

2014

Novi uvez : Glasilo Zagrebačkoga knjižničarskog društva, 2021

Etnološka tribina, 2004

U Etnografskom muzeju u Zagrebu održava se izložba "Istra: različiti pogledi ‡ ‡ Etnografske zbirke Istre kroz austrijsko-hrvatski dijalog". Nastala je zajedničkim radom nekoliko stručnih timova: Lidija Nikočević i Nevena Škrbić (Etnografski muzej Istre u Pazinu), Franz Grieshofer (Austrijski etnografski muzej), Matthias Beitl i Veronika Plöckinger (Etnografski muzej dvorca Kittse) i Elke-Nicole Kappus (Institut za europsku etnologiju Sveučilišta u Beču). Izložbu prati istoimeni stručni katalog te izložba fotografija o Istri autora Brigitte Breth (Beč) i Renca Kosinožića (okolica Poreča)

2018

Journal of contemporary history

Na temelju novije literature koja se bavi proučavanjem kulture sjećanja i izvora iz različitih fondova pohranjenih u Arhivu Jugoslavije u Beogradu ovaj rad želi dati prilog raspravi o socijalističkim spomenicima za vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije / Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije prikazom nekih političkih i administrativnih mehanizama njihova financiranja unutar socijalističkoga sustava, a razmatra se i pitanje odnosa prema spomenicima i kulturi sjećanja s aspekta vlasti, tj. iz perspektive države i državnih institucija u tom razdoblju. Posebna pozornost dana je, kako je često nazivan, „najpoznatijem partizanskom spomeniku na prostoru bivše SFRJ”, skulpturi „Bitka na Sutjesci” kipara Miodraga Živkovića na Tjentištu iz 1971. godine.

izlazi u samo …

Sažetak: Razumijevanje (subjektivnih) iskustava susreta s drugom realnošću, sa svetim, i percepcije toga svetog, podrazumijeva ne samo prihvaćanje vjerovanja da sveto postoji samo po sebi i da je u kontekstu hodočasničkog fenomena locirano u mjestu već i vlastito ...