Ljudi, Kuća I Baština: Promjene U Strukturi Jedne Konavoske Obitelji

Etnoloska Tribina, 2008

Tekst koji slijedi govori o proizvodnji svile u konavoskom kraju. Iskorišteni su raznoliki izvori, provedeno je i terensko istraživanje, a sve radi svojevrsne sinteze podataka o svilarstvu u Konavlima uz usporedbu suvremenog stanja ove tradicijske djelatnosti s onim iz prošlosti. U Konavlima se svila proizvodila na jednostavan i starinski način u obitelji i za obitelj. Tradicijska znanja i vještine prenosile su se s jedne ženske generacije na drugu. Tijekom 20. st. proizvodnja svile je polako nestajala da bi šezdesetih godina zamrla, a zatim ponovno oživjela na samom kraju stoljeća, potaknuta iskustvom rata. Ključne riječi: svilarstvo / svila / Konavle UVOD Osnovna tema ovoga rada je proizvodnja svile u konavoskome kraju. Nastao je kao rezultat trajnijeg zanimanja za konavosku svilu na temelju proučavanja specifičnog svilogojstva i svilarstva u Konavlima. Za rad sam se koristila raznolikim (manje ili više znanstvenim) izvorima: pisanim i usmenim, etnološkim, povijesnim, šumarskim te popularnim izvorima kao što su internet (u inicijalnoj fazi rada) i dokumentarni film Kad list murve bude poput mišjeg uha. U istraživanju sam primijenila tehniku intervjua i tipično etnološku metodu promatranja sa sudjelovanjem (na terenu-Konavle, svibanj 2005.). Osnovna je namjera rada sintetizirati postojeće podatke o proizvodnji svile u Konavlima, i nekad i danas, te ih eventualno dopuniti novima, tj. onim podacima koji su, iz bilo kojeg razloga, izostavljeni u prethodnim prilozima, a pojavili su se tijekom osobnog rada na toj temi. Pisanje rada je potaknuto osobnim zanimanjem za Konavle uopće, kao i sva ona nedjeljna čilipska jutra ispred crkve sv. Nikole, kada sam radeći za turističku agenciju "Generalturist", uživala (zajedno s domaćim i stranim posjetiteljima) u bogatstvu i ljepoti konavoskih narodnih nošnji, pjesama i plesovima ovoga kraja. Željela bih istaknuti da suvremena uporaba ovih nošnji nadilazi folklorističko-nostalgičnu potrebu predstavljanja tradicijskoga nasljeđa za turiste (posljednjih četrdeset godina). Žene ovoga kraja još i danas običavaju ići na nedjeljnu misu (posebno u crkvu sv. Nikole) u svečanoj

2020

hrcak.srce.hr

Autor u navedenom članku opisuje znamenitu senjsku uskočku i plemićku obitelj Domazetović, koja u povijesnim dokumentima dolazi u različitim oblicima prezimena: Domazettovich, Domazetouvich, Domazetovich, Tomazetovich i Domazetović. Donosi i fotograije dvaju grbova: obiteljski obojeni grb i kameni grb s njihove obiteljske kuće u Senju. Pripadaju starom bosanskom praplemstvu. Podrijetlom su iz Bosne, a u Senj su se doselili nakon pada Bosne pod Turke Osmanlije 1463. godine. Već su 1665. godine stekli senjsko građanstvo zbog velikog društvenog ugleda u Senju, a Pavao Domazetović koji je sudjelovao u poznatoj pobuni 1721. godine protiv uvođenja monopola soli, odnosno plaćanja solne daće, dobiva i senjski patricijat koji se posebice cijenio u gradu. Isti Pavao Domazetović zbog izuzetnih vojničkih zasluga u borbi s Turcima Osmanlijama dobiva od kralja Karla III. (Karlo VI.), 21. listopada 1724. u Beču austrijsko plemstvo i grb te ubrzo biva promaknut u austrijskog baruna za iste zasluge. U narodnoj pjesmi su opjevani neki članovi ove poznate senjske uskočke obitelji, gdje su prikazani kao hrabri branitelji stoljetnih hrvatskih prostora. Pojedini članovi ove uskočke obitelji istaknuli su se u borbama s Turcima Osmanlijama kao časnici i vojvode senjskih uskoka. Tijekom 17. i 18. st. spominju se kao iskusni senjski trgovci i brodovlasnici. Za vrijeme rata za Poljsko Kraljevstvo njihovo mnogobrojno brodovlje sudjeluje kao dio austro-ugarske mornarice te se ističu u borbama na moru. O velikom ugledu ove senjske obitelji svjedoči i raskošna kuća koju je 1744. godine sagradio Juraj Domazetović te na nju postavio kamenu ploču s isklesanim obiteljskim reljefnim grbom i natpisom na latinskom jeziku. Ova kuća je sačuvana do danas, a tijekom 19. st. bila je središte političkog i društvenog života grada Senja. Ovoj obitelji je pripadao i Fran (Franj) Domazetović, banski savjetnik u Zagrebu koji je umro 1949, a bio je jedan od posljednjih članova ove slavne senjske uskočke i plemićke obitelji.

Anali Zavoda Za Povijesne Znanosti Hrvatske Akademije Znanosti I Umjetnosti U Dubrovniku, 2011

SAŽETAK: Na temelju zapisa Kaznenog suda, poslovnih knjiga Hospitala milo srđa i drugih izvora koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku rekonstru iraju se okolnosti života i smrti jednog štićenika dubrovačkog nahodišta. Na silna smrt i proces koji je uslijedio stavljaju se u kontekst obiteljskog nasilja i demografskih prilika u desetljeću neposredno nakon velikog potresa. Razmatra se odnos dojilja i povjerenih im nahoda te odnos vlasti prema zločinu počinjenu nad pripadnikom jedne marginalne skupine. Uvod Poniranje u prošlost izazovan je pothvat, osobito kada se radi o istraživanju djece koja se "rijetko vide i čuju u izvorima pa su za povjesničare najopskurnija društvena skupina". 1 Za Nikolu, dvije su tragične okolnosti učinile pisani trag njegova postojanja dubljim i trajnijim: prvo što je bio napušten i drugo što je svoj kratki život skončao nasilnom smrću. Matične knjige, koje su inače prvorazredni izvor za proučavanje povijesti stanovništva, osobito onih slojeva i pojedinaca koji svojim marginalnim društvenim položajem izmiču notarskim zapisima jer, primjerice, ništa nemaju i ništa ne nasljeđuju ili pak spadaju u onu većinu koja nikada nije zabilježena u spisima kriminalnih sudova, o dječačiću Rina Kralj-Brassard, asistentica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Adresa: Zavod za povijesne znanosti HAZU,

Croatica et Slavica Iadertina, 2009

Što je obitelj? U tekstu će se pokušati obraditi tema obitelji u djelima suvremene ruske spisateljice Ljudmile Ulicke. Njezina su djela često definirana kao "obiteljske sage" jer je tema obitelji jedna od najprisutnijih u njezinim romanima i novelama. Mjesto i vrijeme obitelji najznačajnija su sjecišta koja nam daju mogućnost da se pokuša odgovoriti na pitanja: što je obitelj, tko obitelj čini, kada se ona okuplja, tko su njezini članovi i sl. Budući da suvremena obitelj kakvu opisuje Ulicka, često dokida "srodstvo po krvi", u njezinoj je prozi često riječ o "srodstvu po izboru". Tekst će stoga pokušati pokazati da je slučaj postao važniji od determinizma, što odgovara općim postavkama postmodernističke proze. Ključne riječi: obitelj, porodica, vrijeme obitelji, mjesto obitelji, krvno srodstvo, srodstvo po izboru Citiramo li rječnike, naići ćemo na vrlo srodne definicije obitelji: "obitelj je ukupnost bliskih rođaka koji žive zajedno" (Dal', 2003) ili "zajednica roditelja s djecom i drugima u istom kućanstvu" (Anić, 2000). Obitelj se definira i kao "mala grupa osnovana na braku ili krvnom srodstvu, čiji su članovi povezani zajedništvom svakodnevice, uzajamnom moralnom odgovornošću i uzajamnom pomoći" (BCÈ, 2005) ili, kako definira Opća enciklopedija, obitelj je "osnovna društvena zajednica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga krvnih srodnika, obično roditelja i djece, u kojoj se sjedinjuju biološko-reproduktivne, ekonomske i odgojne funkcije" (Opća enciklopedija, sv. 6, 1980). U svima ovim definicijama uočavaju se dva osnovna elementa: rodbinska veza i zajednički život. U brojnim pak sociološkim analizama koje se bave pitanjima obitelji, obitelj je definirana kao: "kolijevka čovječanstva", "veza biološkog i socijalnog", "dio 1 Ovaj je tekst nastao kao odgovor na temu Međunarodne filološke konferencije održane u Sankt-Peterburgu 2006. godine te je u ovome obliku znatno proširena i dopunjena verzija referata pročitanoga na spomenutoj konferenciji od 13. do 18. ožujka iste godine pod temom: "Sem'ja i ee raspad. Determinizm i slučajnost' v proizvedenijah Ljudmily Ulickoj" i teksta objavljenoga pod tim naslovom u zborniku Materialy XXXV Meždunarodnoj filologičeskoj konferencii. Istorija russkoj literatury, 2006.

The paper shows the results of an analyses of anthroponymic resources kept in the registers of the Catholic parish Miholjac in the 18 th century. Clear references are made into the frequency of assigning individual personal names to male and female children, to the most frequently assigned male and female names. The analysis indicates a relatively limited name corpus and an expressed name entropy during the whole observed period. All the names in the parish baptismal registers were recorded in the contemporary official language, Latin; all of them were Christian names.

Buzetski zbornik, 2004

Povijesni prilozi, 2019

Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost). Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost). Visovac - Drinovci, 15. - 16. lipnja 2007., 2008

Na temelju najstarije matične knjige rođenih (krštenih) župe Miljevci iz razdoblja 1692. 1696. autori razmatraju neke aspekte demografske i obiteljske povijesti mikroprostora jedne ruralne sredine u vrijeme rata između Habsburške Monarhije, Mletačke Republike i Osmanskog Carstva. U radu se razmatra spolna struktura rođene djece, godišnja i mjesečna distribucija rođene djece, sezonske varijacije u rađanju djece, izbor imena roditelja i djece obzirom na lokalne i opće svetačke kultove Katoličke crkve, te se donose novi podatci iz Miljevačke povijesti iz konca 17. stoljeća. U radu se donosi i cjelovit popis znanstvene literature o korištenju matičnih knjiga za proučavanje povijesti sela, mjesta i gradova na području Hrvatske.

Nova Prisutnost Casopis Za Intelektualna I Duhovna Pitanja, 2014