Gotički Tekst, Kontekst I Intertekst Tajne Krvavoga Mosta Marije Jurić Zagorke

Kvartal : kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 2019

Prilozi za orijentalnu filologiju - POF, 2019

U ovome radu bit će predstavljena do sada nepoznata zbirka rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku a koja se nalazi u franjevačkom samostanu Petrićevac u Banjoj Luci. Riječ je o deset rukopisa, od kojih su dva primjerka Kur'ana, dok su ostali rukopisi iz različitih oblasti, od kur'anskih i hadiskih znanosti, zakonskih rješenja, različitih komentara djela, do djela iz lijepe književnosti. Iako se radi o maloj zbirci, rukopisi koji su u njoj pohranjeni, imaju značajnu vrijednost u rasvjetljavanju i proučavanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine.

Diacovensia, 2017

Prva Petrova poslanica u perikopi 1 Pt 2, 4-10, govoreći o Kristu, kamenu ugaonom, te o narodu Božjem, ovdje nazvanom kraljevskim svećenstvom, očituje specifičnu petrovsku ekleziološku sliku. Do ekleziološki relevantnih rezultata u ovom se radu došlo egzegetskom analizom koristeći se pritom tehnikom hermeneutike Staroga zavjeta u Novom zavjetu, egzegetskom analizom s kontekstualizacijom važnijih motiva prisutnih u perikopi i daljnjom egzegetskom i biblijsko-teološkom analizom oslonjenom na literaturu bibličara egzegeta koji su komentirali tu perikopu. Značajni motivi koji se nalaze u perikopi posjeduju ne samo novozavjetni kontekst s kristološkim ili ekleziološkim značenjem i implikacijama već imaju i svoju starozavjetnu pozadinu, kontekst i semantiku. Motiv kraljevskoga svećenstva koji u toj perikopi ukazuje na cijeli narod Božji, na kršćane vjernike, dakle na cijelu Ekklesiu, u događajima reformacije 16. stoljeća pogrješno se tumači (osobito redak 1 Pt 2, 9 perikope) dovodeći do t...

Radovi Zavoda Za Povijesne Znanosti Hazu U Zadru, 1998

2006

Predmet ovoga djela je pomorski priručnik Pratichae schrivaneschae pomorca i pisca Julija Balovića (1672Balovića ( .-1727.) .) roñenog u Perastu, tada posjedu Mletačke Republike, danas u Crnoj Gori, potomka ugledne peraške pomorske obitelji albanskog podrijetla. U vrijeme mira obnašao je službu suca, a u vrijeme rata dužnosti brodskog pisara i zapovjednika, sudjelujući u mnogim pomorskim bitkama protiv pirata i Turaka. Osim navedenog djela, Balović je pisac poznate Peraške kronike na talijanskom jeziku u kojoj je opisao dogañaje od 1541. do 1658. godine, te zbirki narodnih pjesama jadranskoga primorja na hrvatskom jeziku. Uvodni dio čini prolog Gabriela Cavazzija, ravnatelja Instituta za istraživanje picenske pomorske povijesti (str. 6.-9.), napomena prireñivačice Ljerke Simunković (str. 10.-11.) te opsežna uvodna studija pisana usporedo hrvatskim i talijanskim jezikom (str. 12.-44.). Uvodna studija sadrži povijesni kontekst nastanka priručnika, podatke o Boki kotorskoj u 17. i 18. st, o pomorsko-trgovačkim obiteljima značajnim u jadranskoj pomorskoj trgovini (posebice o obitelji Balović), višestoljetnoj tradiciji pomorskih škola u Boki kotorskoj itd. Autorica ističe dva čimbenika koja su pomogla procvatu obalnih gradova Boke kotorske: premještanje središta svjetske trgovine na Mediteran, te naseljavanje alžirskih pirata u Ulcinju. Perast je postao granična zona gdje je bilo moguće organizirati trgovinu izmeñu Istoka i Venecije, kao i mletačka utvrda protiv Turaka i pirata. Brodski pisar je osoba javnopravnog karaktera koja je obzirom na rijetku pismenost toga doba najčešće bila jedina pismena osoba na brodu, pa je stoga uživao razumljiv ugled. Svi upisi u službene brodske knjige imali su javnu vjeru (fidem publicam), pa je brodski pisar, poput notara na kopnu, persona credibilis (osoba javne vjere). Svi brodovi nosivosti preko četrdeset vagana, bili su obvezni imati brodskog pisara. Primarna je dužnost brodskog pisara bila da zapiše svu robu na brodu te da tri dana nakon isplovljavanja svakom pojedinom vlasniku robe predoči popis roba koje su za račun svakoga od njih primljene na brod. O značaju osobe brodskog pisara na brodu govori stara mornarska izreka: "Na brodu je zapovjednik Bog, a pisar njegov prorok". Na kraju uvodne cjeline nalazi se popis izvora i literature (str. 42.-44.). Centralni dio rada (str. 53.-106.) posvećen je dvama rukopisima pod istim naslovom, od kojih prvi rukopis A iz 1693. godine (pohranjen u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici) ima 117 listova i sadrži različita pisma koja su trebala poslužiti kao predložak brodskim pisarima mletačkih trgovačkih i ratnih brodova u njihovim svakodnevnim aktivnostima pisanja različith pismena (pomorskih ugovora, brodskih isprava itd). Priručnik takoñer sadrži: slova različitih pisama (latinička, grčka, glagoljička, slova bosanske i srpske ćirilice), brojeve (rimske,

Colloquia Maruliana, 2001

2007

2006

Anafora, 2016

The study explores the way Sándor Márai's novel entitled Féltékenyek (The Jealous Ones) has modernized the anecdotal tradition of the 19th century Hungarian literature. In addition, it aims to point out the one-sidedness of the approach that considers anecdotal narration old-fashioned in the context of modern literature. The major assumption of the study is that Márai applies anecdotal familiarity as an expression of commonly accepted values of the bourgeois way of life. This concept of familiarity primarily differs from its 19th century version characterized by intimate informality in being more abstract, more intellectual and more formal.

MemorabiLika, 2023

Sakralna arhitektura Katoličke crkve u Domovinskom je ratu pretrpjela brojna oštećenja i bila je izložena teškim i sustavnim razaranjima, osobito na okupiranim područjima Republike Hrvatske. Sakralna arhitektura na području Like, odnosno na području Gospićko-senjske biskupije prema današnjem teritorijalno-administrativnom ustroju Katoličke crkve u Hrvatskoj, također je u tom razdoblju trpjela teške posljedice velikosrpske agresije, o čemu svjedoči velik broj lakše ili teže oštećenih sakralnih objekata. Radom se daje pregled stradanja i razaranja sakralne arhitekture Katoličke crkve na području Like i donose se podatci o vremenu, načinu i razmjerima razaranja crkvenih građevina i spomenika.

Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet. Odsjek za filozofiju., 2020

Narodna umjetnost: Croatian Journal of Ethnology and Folklore Research, 2007

Verse formulae that are directly connected with the flight of witches are repeated in numerous variants in Croatian legends about witches, often dependent on the region of origin of the notation. The successful flight of the witch is enabled by the correct use of the formula (along with other set acts and props). Faulty recitation of one and the same formula, even the most minute alteration of its structure, does allow flight by the observer, but he arrives at the witches' coven in a bruised, battered and wounded state. The firm and enclosed structure of such formulae (such as small prayers, entreaties, spells, healing incantations) permits the interpretation that what are in question are magical textual structures linked with ritual charms

Филолог – часопис за језик, књижевност и културу, 2013

Lektura ⁄ Language editor Ivana MAJER, Marko DIZDAR (hrvatski jezik ⁄ croatian) Marko MARAS (engleski jezik ⁄ English) Korektura ⁄ Proofreads Katarina BOTIĆ Grafičko oblikovanje ⁄ Graphic design Umjetnička organizacija OAZA Računalni slog ⁄ Layout Hrvoje JAMBREK Tisak ⁄ Printed by Tiskara Zelina d.d., Sv. I. Zelina Naklada ⁄ Issued 400 primjeraka ⁄ 400 copies Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu indeksirani su u ⁄ Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu are indexed by: DYABOLA-Sachkatalog der Bibliothek-Römisch-Germanische Kommission des Deutschen Archaeologischen Instituts, Frankfurt a. Main

Casopis Za Suvremenu Povijest, 2003

Rodonačelnik obitelji Job, koja je u Dubrovniku od 1866., je Florio, podrijetlom iz Udina, tada grada u Habsburškoj Monarhiji. Želeći izbjeći sudjelovanje u ratu s Italijom, Florio Job odlazi u Dubrovnik, gdje su rođena njegova četiri sina: Ermenegildo, Benvenuto, Ciril i Pasquale. Svi su se izjašnjavali kao Srbi-katolici, nastojeći tako naglasiti antiaustrijske osjećaje. Cvijeto Job, stric budućeg veleposlanika, slikar na kojega je utjecala Münchenska ekspresionistička škola, pridružio se srpskoj vojsci tijekom Prvog svjetskog rata. Poginuo je na Kolubari. Ignjat Job, Cvijetov brat, također je bio slikar. Pod mogućim utjecajem životne priče Van Gogha, pobjegao je iz Dubrovnika 1915. nakon što je u protestu zasuo pivom portret cara i kralja Franje Josipa. Skrio se u šibenskoj umobolnici. Njegova kći Cvijeta dva i pol desetljeća kasnije u Mussolinijev je portret bacila tintarnicu, pobjegla iz Splita i utočište također pronašla u šibenskoj umobolnici kod sina dr. Kurajica, čiji je otac ranije spasio njezina oca. Slikarica Cvijeta rat je dijelom provela uz Vrhovni štab, radeći za Agitprop CK SKOJ-a. Nikola Job, otac veleposlanika Cvijeta Joba, izjašnjavao se i dalje kao Srbinkatolik, ali je u Titovoj Jugoslaviji, sedamdesetih, promijenio nacionalnost i jedno vrijeme se osjećao Hrvatom. Pred kraj života, prema sjećanju unuke i «zgađen našim čistim etnikumima», kako piše Job, govorio je za sebe da je Tanganjikanac. Nikola Job je bio pravnik. Nakon formiranja Suda za zaštitu države 1929. godine imenovan je u to tijelo, pa se obitelj iz Dubrovnika preselila u Beograd. Motiv Nikole Joba, inače liberalnih nazora, bio je, piše Cvijeto Job, spasiti Jugoslaviju od komunista, hrvatskih separatista i makedonskih i bugarskih terorista. U tome je svojstvu ispitivao i Milovana Đilasa, koji je suca Joba spomenuo u Sjećanjima jednog revolucionara. Kako je tijekom istraga na Sudu iz prve ruke vidio o kakvom je režimu riječ, a sve bliže kontakte imao je s odvjetnicima koji su bili liberali ili bliski komunistima, degradiran je 1937. godine i poslan na lokalni sud u Šibenik. Partizanski pokret podupirao je od samog početka rata, tako da su ga 1942. uhitili Talijani. Smrtnu je presudu izbjegao pretvarajući se da je umobolan. Doktor Kurajic uvježbavao je Nikolu