Ageneza desne gornje šuplje vene uz perzistirajuću lijevu gornju šuplju venu
Zrinka Jurisic2014
Sign up for access to the world's latest research
checkGet notified about relevant papers
checkSave papers to use in your research
checkJoin the discussion with peers
checkTrack your impact
Abstract
Ageneza desne gornje šuplje vene uz perzistirajuću lijevu gornju šuplju venu Concomitant persistent left superior vena cava and agenesis of right superior vena cava 10th Congress of the Croatian Cardiac Society with International Participation Cardiologia Croatica 2014;9(9-10):378.
Related papers
Angiogeneza u malignih tumora
Medicus, 2008
Sažetak Angiogeneza ili neovaskularizacija je proces stvaranja krvnih žila u odraslih, a eksperimenti upućuju na dva puta stvaranja novih krvnih žila: s pomoću endotelnih prekursorskih stanica iz koštane srži i iz već postojećih krvnih žila. Tumorski rast i metastaziranje ovisni su o angiogenezi. Klinička primjena istraživanja angiogeneze može biti dijagnostička i terapijska. Gustoća tumorske mikrocirkulacije (MVD, engl. microvessel density) pokazatelj je intenziteta angiogeneze-broj krvnih žila po jedinici površine. Imunohistokemijski biljezi (antitijela) upotrijebljeni za određivanje MVD-a prikazani su prema specifi čnosti. Dokazana je povezanost MVD-a s ekspresijom stimulatora angiogeneze, tumorskim rastom i pojavom udaljenih metastaza, odnosno MVD je nezavisni prognostički čimbenik u predviđanju ishoda mnogih karcinoma. Angiogeneza u sklopu tumorskog rasta atraktivan je terapijski cilj koji se svodi na liječenje inhibicijom stimulatora angiogeneze i egzogenu primjenu inhibitora. Prikazan je pregled svih poznatih lijekova koji su u različitim fazama pretkliničkog i kliničkog ispitivanja, a samo su rijetki u široj primjeni.
Upalne reumatske bolesti u području atlanto-aksijalnog zgloba
Fizikalna i rehabilitacijska medicina, 2016
Kombinovana primena unutrasnje mamarne i desne gastroepiploicne arterije u revaskularizaciji miokarda sa i bez primene vantelesnog krvotoka
Acta Chirurgica Iugoslavica, 2002
Prvi gornji trokorijeni pretkutnjaci: pet kliničkih slučajeva
Three-rooted maxillary first premolars do not occur usually, but their possibility always has to be considered. The buccal orifices of the root canals are not clearly visible. In spite of a good knowledge of tooth anatomy, clinical experience, and X-rays, the third canal is often overlooked. The incidence of maxillary first premolars with three roots, three canals and three foramina is about 4-6%. In this article 5 clinical endodontic cases of first maxillary premolars with three canals are presented. The first case presents endodontic treatment of the first right maxillary premolar for a prosthetic reason. All three canals were recognized and treated as documented by radiographs. The remaining cases were retreatment of the first maxillary premolars where third canals had remained unrecognized during previous endodontic procedures, resulting in failure of treatment. Retreatments were performed and results documented by radiographs.
Visoki Ileus Uzrokovan Uglavljenim Žučnim Kamenom U Silaznom Dvanaesniku Kao Posljedica Kolecistoduodenalne Fistule – Bouveretov Sindrom
Acta Medica Croatica, 2011
U prikazu kliničkog slučaja riječ je o visokorizičnom kardijalnom sedamdesetjednogodišnjem bolesniku, koji je primljen u hitnoj službi sa simptomima visoke temperature, kontinuiranim povraćanjem i bolovima u epigastriju i pod desnim rebrenim lukom. Kompjuteriziranom tomografijom pronađena je patološka komunikacija žučnog mjehura s dvanaesnikom te veći žučni kamen koji opstruira silazni dio dvanaesnika ispred donjeg koljena. Bolesnik je podvrgnut uspješnom kirurškom liječenju.
Omjer Broja Trombocita I Veličine Slezene Ima Nisku Specifičnost U Neinvazivnoj Predikciji I Karakterizaciji Varikoziteta Jednjaka Kod Bolesnika S Alkoholnom Cirozom Jetre
Acta medica Croatica, 2014
Dijagnoza varikoziteta jednjaka (VJ) postavlja se endoskopskim pregledom što je neugodna metoda koja nosi određeni rizik od komplikacija. Zbog toga se istražuju neinvazivne metode za karakterizaciju VJ. Cilj našeg istraživanja bio je analizirati vrijednost omjera broja trombocita i veličine slezene (OTS) za neinvazivnu karakterizaciju VJ u bolesnika s alkoholnom cirozom jetre (ACJ). U istraživanje je bilo uključeno 117 bolesnika s ACJ (20 žena i 97 muškaraca, prosječne dobi 60,7 godina). Svim bolesnicima učinjen je endoskopski pregled jednjaka, a varikoziteti su kvalifi cirani kao mali (<5 mm) ili veliki (>5 mm). U svih je bolesnika ultrazvukom izmjeren dulji promjer slezene, te je iz uzorka krvi određen broj trombocita. Izračunat je OTS, te su dobivene vrijednosti komparirane s prisustvom, veličinom i rizikom od krvarenja iz VJ što je defi nirano endoskopski. Nije nađena značajna razlika u vrijednostima
Left-sided inferior vena cava: A case report
Medicinski casopis, 2016
Anticipirajući pokreti oka i posebne jezične tekoće
Suvremena lingvistika, 2010
Mjerenjem pokreta oka u paradigmi sluanja istraivala se razlika u jezičnoj obradi u djece uredna jezičnog razvoja i djece s posebnim jezičnim tekoćama (PJT). Pri tome su mjereni anticipirajući pokreti očiju koji upućuju na...
Piogeni Jetreni Apsces Uzrokovan Bakterijom Klebsiella Pneumonia
Acta Medica Croatica, 2013
Uvod Najčešći uzročnici piogenog jetrenog apscesa u Europi su Escherichia coli, Streptococcus spp. ili Staphylococcus spp., dok Klebsiella pneumoniae prevladava u jugoistočnoj Aziji uz porast incidencije u Sjevernoj Americi. Bolesnici koji obolijevaju od piogenog jetrenog apscesa obično su starije životne dobi te boluju od maligne bolesti, bilijarnih abnormalnosti ili dijabetesa (1-11). Početkom dvadesetog stoljeća liječenje piogenog jetrenog apscesa sastojalo se isključivo od otvorene kirurške incizije i drenaže jetrenog apscesa (8,12). S otkrićem antibiotika te razvojem kompjutorizirane tomografije (CT) i ultrazvučne dijagnostike, ultrazvučno kontrolirana aspiracija i drenaža apscesa uz antibiotsku terapiju postale su metode izbora liječenja piogenog jetrenog apscesa (12-17). Kirurška incizija i drenaža ostaju rezervirane za liječenje komplikacija te u slučaju neuspjele ili neizvedive aspiracije i drenaže pod kontrolom ultrazvuka (multilokularnost jetrenog apscesa, nepovoljni anatomski položaj, ruptura jetrenog apscesa, komunikacija apscesne šupljine s bilijarnim stablom, povišene razine ureje, kreatinina i serumskog bilirubina) (15-22). U slučaju piogenog jetrenog apscesa i sumnje na neoplazmu ili prisutnost hepatolitijaze indicirana je resekcija jetre (17). Prikaz bolesnika Šezdesetogodišnji bolesnik je premješten u našu ustanovu iz Klinike za zarazne bolesti u Zagrebu; septičan, s bolovima pod desnim rebrenim lukom, mikrobiološki dokazanom Klebsiella pneumoniae iz hemokulture te ultrazvučno postavljenom dijagnozom piogenog jetrenog apscesa, koji nije reagirao na provedenu antibiotsku terapiju. Nakon prijma se učinilo laboratorijsku, UZV i MSCT obradu abdomena. Nađeni su
Zaostalo punilo na stijenkama korijenskoga kanala nakon revizije s trima otapalima gutaperke
The aim of the investigation was to evaluate the amount of remaining gutta-percha and cement on dentine walls of the root canal after retreatment with three different gutta-percha solvents: eucalyptus oil, halothane and orange oil. Seventy one-rooted teeth were instrumented by “step-back” technique and filled with gutta-percha and Diaket cement using a cold lateral condensation technique. After 180 days storing in saline solution the samples were divided into three groups. Retreatment was done by hand instruments with the addition of solvent. The procedure was considered finished when there were not obvious traces of guttapercha and cement on the instrument or paper point. The teeth were split and photographed by camera mounted on a stereomicroscope. The area of remaining gutta-percha and cement was calculated by computer program “ISSA”. The greatest amount of remaining root canal filling was found after retreatment with orange oil (3.85 ±3.15 mm2), followed by halothane (3.72 ±2.52...
Prednosti I Nedostatci Pojedinih Vrsta Anestezije Za Transuretralne Resekcije
Acta medica Croatica : Časopis Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, 2018
Transuretralne resekcije kirurški su zahvati na mokraćnom mjehuru, mokraćnoj cijevi ili prostati, a izvode se uz pomoć resektoskopa. Osobe liječene ovom metodom najčešće su starije životne dobi s više pridruženih bolesti. Zbog toga je ova skupina bolesnika izazov prigodom odabira vrste anestezije. Hemodinamska stabilnost, brzo otkrivanje komplikacija intra-i poslijeoperacijski i nepromijenjeno stanje svijesti bolesnika od presudne su važnosti. Pregledom literature i baze podataka cilj ovoga rada je prikazati moguće prednosti i nedostatke anestezioloških tehnika kod bolesnika podvrgnutih transuretralnim resekcijama. Zaključujemo da spinalna anestezija s minimalnim dozama lokalnog anestetika u kombinaciji s opioidom ima prednost pred ostalim vrstama anestezije zbog minimalnog utjecaja na hemodinamsku stabilnost i bolje poslijeoperacijske analgezije. Anesteziolog mora biti svjestan mogućih rizika i prednosti svake tehnike, ali se za bolji ishod preporučuje ipak individualan pristup bolesniku.
Sindezmoza gležnja
Medicina Fluminensis, 2020
Sažetak. Distalni tibiofibularni zglob odgovoran je za širinu i stabilnost takozvane zglobne viljuške gležnja koju sačinjavaju distalna tibija i distalna fibula. Prema nekim autorima tijekom uganuća gležnja u 95 % slučajeva dolazi i do ozljede ligamenta distalnog tibiofibularnog zgloba. Upravo je prepoznavanje ovih ozljeda od velike važnosti, jer se pacijenti s tim ozljedama liječe dvostruko dulje od pacijenata s ozljedama ligamentarnih struktura lateralne strane gležnja, a do povratka sportskim aktivnostima protekne i do 6 mjeseci. Standardni klinički testovi i klasične rendgenske snimke nisu često dostatni za postavljanje dijagnoze, pa je pri sumnji na ozljede sindezmoze potrebno učiniti i magnetsku rezonanciju. Način liječenja akutnih izoliranih ozljeda sindezmoze ovisi o stupnju nestabilnosti gležnja. Danas još uvijek postoje nedoumice i nesuglasja u postavljanju dijagnoze i liječenja takvih ozljeda. U ovom radu pokušali smo na sistematičan način prikazati anatomske karakteristike distalnog tibiofibularnog zgloba, ali i najnovije stavove u dijagnostici i liječenju ozljede sindezmoze.
Povezanost polimorfizma osteoprotegrin gena s učestalošću aortalne stenoze
2016
Brojna istraživanja pokazala su prisutnost razlicitih genetskih promjena kod pacijenata sa aortalnom stenozom. U ovom radu ispitan je utjecaj rs3102
Peroralna kombinacija lomustina, klorambucila, etopozida i prednizona (CCEP) u lije??enju bolesnika s uznapredovanim limfomom
medicina, 2011
Sažetak. Cilj: U radu je ispitana terapijska vrijednost palijativnog kemoterapijskog programa CCEP (CCNU, klorambucil, etopozid, prednizon) u bolesnika s refraktornim limfomom ili uznapredovanim limfomom u relapsu. Metode: Retrospektivnom analizom prikazani su rezultati liječenja 20 bolesnika u KBC-u Zagreb u 10-godišnjem razdoblju. Liječeno je 8 bolesnika s Hodgkinovim limfomom, 9 s agresivnim ne-Hodgkinovim limfomom (NHL) i 3 bolesnika s indolentnim NHL-om. Rezultati: Bolesnici koji su primili 3 i više ciklusa CCEP-a imali su bolji odgovor na liječenje i dulje preživljenje. Glavni razlog prekida liječenja bila je progresija bolesti te značajna toksičnost. Povoljan odgovor na liječenje ostvaren je u 10 od 20 bolesnika, kod 6 od 20 zabilježena je stabilna bolest, dok je u 4 bolesnika došlo do progresije bolesti. Medijan praćenja iznosio je 11 mjeseci, uz dvogodišnje preživljenje od 30 %. Rasprava i zaključak: CCEP je učinkovit program liječenja koji ima prihvatljivu toksičnost, dobru podnošljivost i niske troškove liječenja. U bolesnika s izrazito nepovoljnom prognozom privremen terapijski uspjeh postiže se u otprilike polovine bolesnika.
Zbrinjavanje bolesnika s masivnim krvarenjem u Općoj bolnici Zadar
2020
Zbrinjavanje politraumatiziranih bolesnika i bolesnika s hemoragijskim šokom predstavlja stručni i organizacijski izazov za osoblje hitnih službi. Preživljavanje takvih bolesnika ovisiti će o brzoj dijagnostici, kirurškoj kontroli krvarenja i agresivnoj nadoknadi volumena krvnim pripravcima. U našem radu prikazali smo slijed postupaka zbrinjavanja bolesnika s masivnim krvarenjem, uz primjenu protokola masivne transfuzije, čime se ubrzava doprema odgovarajuće vrste i količine krvnih pripravaka, uz istovremeno smanjenje potencijalnih nuspojava. No, uvođenje takvoga protokola u praksu zahtijeva značajne organizacijske napore, te dodatnu edukaciju osoblja koje sudjeluje u zbrinjavanju ozlijeđenih bolesnika. Svi navedeni postupci prilagođeni su organizaciji, ustroju i uvjetima u Općoj bolnici Zadar, a prilog su kvalitetnijem zbrinjavanju politraumatiziranih bolesnika, kao i drugih bolesnika u hemoragijskom šoku, poput bolesnika s obilnim gastrointestinalnim krvarenjem, opstetricijskim, ginekološkim i općenito masivnim perioperacijskim krvarenjem.
Savremeni celici - dvojnikovanjem izazvana plasticnost
Zavarivanje i zavarene konstrukcije, 2014
Ventilacijska funkcija pluća u bračkih kamenorezaca
Arhiv Za Higijenu Rada I Toksikologiju, 1990
Loading Preview
Sorry, preview is currently unavailable. You can download the paper by clicking the button above.